Lijepa si!?

                                               

Teško da postoji osoba ženskog roda koja ne voli da joj se kaže da je lijepa, odnosno ne želi da joj se to govori što češće moguće, bilo da je u ultra sređenom izdanju ili tek probuđena. Mi smo žene jednostavno takve. Nisu ni muškarci operisani od postojanja svijesti o sopstvenom izgledu, ali neću o muškarcima ovom prilikom.

Poznato je da potreba za uljepšavanjem svoje fizičke pojavnosti postoji otkad i sama ljudska civilizacija. Poznata su i brojna sociološka, kulurološka, psihološka viđenja i objašnjenja ovog fenomena. Takođe je jasno da je sa savremenim dobom fizička ljepota poprimila značaj veći nego ikad, pretvorivši se u pravu dragocjenost svog vlasnika. I to je naravno trenutak kad smo postali neraskidivo vezani za kozmetičku industriju.

Teško da postoji osoba ženskog roda koja ne koristi baš nijedan kozmetički proizvod (ovdje opet neću o muškarcima :), koja ne uljepšava ili barem njeguje neki dio sebe. Stvarno teško, ako ne i nemoguće. Potpuno je normalno i podrazumijeva se da korištenje kozmetike, u većoj ili manjoj mjeri, ide rame uz rame sa svakodnevnom ličnom higijenom.

Sve je ovo jasno i poznato. Ali šta je sa nama koje smo za tu kozmetiku vezane malo više od prosječnog korisnika ili možda previše? Šta je sa nama koje prema kozmetici gajimo pravu ljubav, a ja bih prije rekla strast, veliku i jaku. Jer šta je drugo ako nije strast ta stalna potreba da se probaju novi proizvodi, upoređuju sa prethodnim, analiziraju, istražuju, kombinuju, pa čak i nagomilavaju? Čista strast.

A kako drugačije nazvati potrebu da se čitav blog posveti pisanju o kozmetici? Opet strast.

Nastaviće se.

P.S. Da ne pretjerujem sa filozofijom već sad kad još ni blog nisam skroz uredila...a imam još dosta toga da kažem na ovu temu.