Lijepa si.blog filozofiranje: Ljubav prema kozmetici ili opsesivno nagomilavanje?

                                                                            Izvor

Opštepoznato je da mi žene imamo sklonost ka nekontrolisanom kupovanju odjeće, cipela, torbi, nakita, kozmetike... Ovu svoju slabost često opravdavamo ljubavlju prema modi, strašću prema šminkanju, fetišizmom, kreativnošću, pa čak i kolekcionarstvom. U stanju smo da smislimo milion opravdanih i dovoljno dobrih razloga da kupujemo ponovo i iznova, neumorno isprobavamo i kombinujemo i ono što nam treba i što nam ne treba. Ali, koliko smo u stanju da priznamo i sebi i drugima da je to što radimo možda opsesivno nagomilavanje? 

Ako ste čitale moja prethodna "filozofiranja" mogle ste da primijetite da pokušavam da se dotaknem nekih elemenata blogovanja o kozmetici, prema kojima imam određeni kritički stav i da na ovaj način iznesem svoje mišljenje. Kada sam odlučila da se priključim blogosferi tačno sam znala šta mi sve smeta, šta na svom blogu ne želim da radim, koji su to obrasci ponašanja koji se podrazumijevaju, a koje ja ne namjeravam da usvajam niti slijepo primjenjujem. Oduvijek sam se opirala šablonima bilo koje vrste jer ih smatram besmislenim, a upravo je nagomilavanje i deponovanje kozmetike jedan od njih.

Svako ko odvoji malo vremena na čitanje ovakvih blogova ili gledanje vlogova primijetiće niz obrazaca na koje se, u većini slučajeva, svodi smisao njihovog postojanja. U odnosu na korisne savjete i informacije koje tu možete da pročitate i čujete, inspiraciju ili motivaciju koju možete da prepoznate i primijenite u svom životu, mnogo češće ćete naići na puko izvještavanje šta je novo kupljeno, pokazivanje enormnih kolekcija šminke, načina njenog organizovanja itd. Ja stvarno ne mogu da ne postavim pitanje i sebi i vama gdje je u svemu tome poenta? 

Pritom želim da istaknem da ne kritikujem nikoga, jer svi imamo pravo da trošimo i kupujemo šta god hoćemo i koliko hoćemo. Ja kritikujem način na koji se najčistiji i najpovršniji mogući konzumerizam plasira kao predmet želje i izraz potrebe pojedinca, u savremenom društvu zaista funkcioniše kao takav i važi za nešto sasvim normalno, a to nije, definitivno! Ako obratite pažnju na komentare čitalaca ili gledalaca ovakvih postova, postaće vam sasvim očigledna ta želja za posjedovanjem istog, odnosno opsesivna težnja ka identičnom.

Da li je stvarno moguće da nema drugog načina da smjestimo svoju voljenu šminku, osim u famozne Ikea ladičare? Koliko je već vlogova snimljeno sa ovim minimalističkim sterilnim komadima namještaja, kao da ništa drugo na svijetu ne postoji! Ja još uvijek nisam naišla na neki kreativan prijedlog kako, na primjer, da stari radni sto transformišemo u svoj kutak za šminkanje, u nešto što je jedinstveno i samo naše. Koga briga za individualnost, važno je imati ono što svi imaju, tačnije što blogerke imaju!

Ako ste zaljubljenik u šminku, onda se podrazumijeva i očekuje da imate punu ladicu različitih rumenila, pa onda drugu sa maskarama, pa treću sa puderima i tako u nedogled... Cilj je kupovati i kupovati i doći do stadijuma - puna soba kozmetike! 

E upravo sam zbog ovakvih apsurdnosti svela na strogi minimum blogove koje pratim i odlučila da i sama kažem nešto o tome. Tačno je da volim šminku, OBOŽAVAM, volim da isprobavam novo i drugačije, ali prije svega da uživam u njoj u pravom smislu te riječi! VOLIM da maksimalno iskoristim svaki pojedinačni komad kozmetike koji imam,  isprobam ga i iskombinujem na sve moguće načine, jer čemu inače služi!? Zaboga, zar šminka treba da čeka svoj red da bi bila upotrijebljena... 

Pitam se još jednom zar je stvarno moguće da je ljubav prema kozmetici izjednačena sa opsesivnom željom za posjedovanjem,  te da je tako nešto prihvaćeno kao normalno i poželjno, nešto čemu se teži?

Lijepa si.blog filozofiranje: O blogerskoj terminologiji

izvor

Poznato je da se u gotovo svakoj oblasti ljudskog djelovanja ili stvaralaštva koristi skup određenih termina i izraza, koji su za tu oblast karakteristični, nose specifična značenja i time omogućavaju lakše i bolje sporazumijevanje. Pošto sam počela da pišem blog o kozmetici i šminkanju, osvrnula bih se na terminologiju koja je opšteprihvaćena i u masovnoj upotrebi u slučaju tzv. beauty blogova. 

Prije svega, blog pišem na srpskom jeziku i možda ću u nekom momentu uvesti i njegovu englesku verziju, a do tada prisustvo riječi iz engleskog jezika biće svedeno na nužni minimum. Ovo napominjem upravo zbog toga što se ta, gore pomenuta terminologija, ovdje uglavnom svodi na jednostavno prepisivanje engleskih riječi ili čak njihovo modifikovanje tako da zvuče srpski!?! 

Ja se sa ovim načinom usvajanja terminologije apsolutno ne slažem i ne želim da je primjenjujem na svom blogu, koliko god će to možda izazvati osudu ili slabiju čitanost. Spremna sam da prihvatim tu cijenu ljubavi prema bogatstvu sopstvenog jezika i koristiću ga kad god je to moguće, tj. kad god postoji adekvatna riječ za neki specifični engleski termin.. Sigurna sam da ćete me i tako razumjeti.

Evo nekih od termina:

1.Beauty - ja biram da umjesto ove jedne riječi koja obuhvata svu priču u ljepoti, kozmetici, šminkanju itd. i odnosi se na posebnu vrstu bloga, koristim upravo ovih nekoliko srpskih u zavisnosti od toga na šta konkretno mislim.

2. Post - ja ne postujem niti postam, već objavljujem svoje tekstove i fotografije, tj. postavljam ih na blogu kao lokaciji koja je za to namijenjena.

3. Swatch - uzorak i pokazivanje uzoraka je sasvim zadovoljavajuća zamjena za svočeve i svočanje. :)

4. Blend - ovu svetu riječ svih blogerki iskreno prezirem i slobodno mi zamjerite zbog toga! Zar stvarno ne postoji adekvatan prevod, pa da ne mora da  se transformiše u to čuveno blendanje? Blend znači pomiješati, izmiješati, spojiti, stopiti, skladno uklopiti itd. Zar me zaista niko neće shvatiti ako izgovorim neki od ovih silnih glagola kad, na primjer,  budem govorila o četkama za oči ili o šminkanju očiju? Meni je takođe sjenčenje riječ koja upravo upućuje na radnju izvođenja najfinijih mekih prelaza iz jednog tona u drugi ili jedne boje sjenke u odnosu na boju kože, a možda ću čak biti i dovoljno smjela pa da kažem sfumato! U tom smislu obratite pažnju na lice Mona Lize, pa ćete odmah doći do zaključka da je Leonardo da Vinči još početkom XVI vijeka bio najveći majstor blendanja!  :)

5. Empties, New In, DIY - ako ikada budem pisala ovakve tekstove, biće to o potrošenim proizvodima, o novitetima koje sam kupila ili o nekim "sama svoj majstor" poduhvatima.

Nadam se da se ipak razumijemo!

Lijepa si.blog filozofiranje: Zašto sam počela da pišem blog

      Izvor pogledati ovdje

Prije nego što sam se odlučila na pokretanje bloga, pratila sam više različitih domaćih i stranih blogova i vlogova. Slučajno sam ih otkrivala kao korisne i raznovrsne izvore informisanja i istraživanja tema koje me interesuju, svjesna da uvijek ima neko drugi ko zna više i bolje, a do tog trenutka nisam ni pretpostavljala da ih ima u tolikom broju i da su online mediji u stvari toliko uticajni i dominantni. Činjenica je da je internet već odavno dostupan svima i da svako ima jednaku šansu za izražavanje ili djelovanje bilo koje vrste. Blog je tek jedna od brojnih mogućnosti, a potrebno je samo da se počne.

Svoj blog sam posvetila kozmetici i šminkanju, jer je to oblast koja me u ovom periodu života jako zanima i privlači, čini dio moje svakodnevnice, dobrim dijelom me ispunjava i usrećuje, a pošto sigurno nisam jedina osoba sa takvim interesovanjima poželjela sam da svoja iskustva, razmišljanja i znanje podijelim sa drugima.

Međutim, zanimanje za tzv. beauty/makeup blogove ukazalo mi je na nekoliko važnih stvari koje se možda ne uočavaju odmah, ali se mogu izdvojiti kao njihovi tipični i opšteprihvaćeni segmenti, koji se u većini slučajeva slijepo poštuju i ponavljaju, a kod mene lično izazivaju kritički stav.

Prije svega, kad čitam neki blog želim da znam koja je njegova svrha, ideja i stvarni cilj i, koliko je to moguće, da zaključim da li je osoba koja ga piše iskrena u svojim namjerama. Ovi faktori svakako utiču na kvalitet samog bloga, a i na kvalitet mog doživljaja istog. Činjenica je da ako vodimo blog o kozmetici i šminkanju, što obično podrazumijeva pisanje o konkretnim proizvodima i pominjanje brendova, onda neizbježno postajemo dio kozmetičke industrije i tržišta. Mi, htjeli ili ne, preporučivanjem, hvaljenjem ili kritikovanjem, reklamiramo te proizvode i time otvaramo mogućnost za eventualnu zaradu u budućem periodu, a osnovni preduslov je da naš blog bude dobro posjećen i da imamo veliki broj pratilaca na društvenim mrežama. 

Nerijetko  je zarada polazni motiv ili krajnji cilj pisanja bloga. Takođe, poznato je da i u svijetu, a i kod nas postoje osobe kojima je blogovanje jedino zanimanje i izvor zarade. Zbog toga, cijenim sve one koji tako nešto ne pokušavaju da sakriju iza patetičnih izjava tipa "sve sam sama sebi kupila". 

Smatram da je potpuno logično da predominacija online medija utiče i na transformisanje načina na koje mi kao pojedinci profilišemo i razvijamo sopstveno djelovanje u savremenom društvu. To se odnosi i na načine zarađivanja. Ako bi meni kao blogerki u povoju ovo što sam počela da radim i za šta planiram da izdvajam svoje vrijeme, nekada donijelo neku zaradu ili otvorilo neku poslovnu mogućnost, iskreno ne bih imala ništa protiv. Jedino mi je važno da sve što se dešava u vezi sa ovim blogom bude u skladu sa mojim ličnim, profesionalnim i etičkim shvatanjima i principima.

Moja želja i potreba je da o kozmetici i šminkanju pišem sa pozicije prosječnog građanina ove države, sa prosječnim novčanim primanjima i prosječnim mogućnostima za trošenje, jer upravo to i jesam. Većina nas nažalost jeste. Normalno je da za sebe želimo najbolje i najkvalitetnije, posebno kad je kozmetika i lična njega u pitanju. Poželjno je da smo dobro informisani o svemu što kozmetička industrija nudi, ali da li je zaista neophodno da postanemo njeni robovi? Da li je moguće da baš svi u blogosferi imamo iste liste želja i čeznemo za istim stvarima, tj. brendovima? Da li se ljubav ili strast prema šminkanju ustvari svodi na ljubav prema brendu ili ona treba da bude odraz potreba i želja svake individue zasebno? 

Na kraju, da li je svrha kozmetičkih blogova da demonstriramo naše posjedovanje voljenih brendova?

Ja mislim da nije.

Lijepa si!?

                                               

Teško da postoji osoba ženskog roda koja ne voli da joj se kaže da je lijepa, odnosno ne želi da joj se to govori što češće moguće, bilo da je u ultra sređenom izdanju ili tek probuđena. Mi smo žene jednostavno takve. Nisu ni muškarci operisani od postojanja svijesti o sopstvenom izgledu, ali neću o muškarcima ovom prilikom.

Poznato je da potreba za uljepšavanjem svoje fizičke pojavnosti postoji otkad i sama ljudska civilizacija. Poznata su i brojna sociološka, kulurološka, psihološka viđenja i objašnjenja ovog fenomena. Takođe je jasno da je sa savremenim dobom fizička ljepota poprimila značaj veći nego ikad, pretvorivši se u pravu dragocjenost svog vlasnika. I to je naravno trenutak kad smo postali neraskidivo vezani za kozmetičku industriju.

Teško da postoji osoba ženskog roda koja ne koristi baš nijedan kozmetički proizvod (ovdje opet neću o muškarcima :), koja ne uljepšava ili barem njeguje neki dio sebe. Stvarno teško, ako ne i nemoguće. Potpuno je normalno i podrazumijeva se da korištenje kozmetike, u većoj ili manjoj mjeri, ide rame uz rame sa svakodnevnom ličnom higijenom.

Sve je ovo jasno i poznato. Ali šta je sa nama koje smo za tu kozmetiku vezane malo više od prosječnog korisnika ili možda previše? Šta je sa nama koje prema kozmetici gajimo pravu ljubav, a ja bih prije rekla strast, veliku i jaku. Jer šta je drugo ako nije strast ta stalna potreba da se probaju novi proizvodi, upoređuju sa prethodnim, analiziraju, istražuju, kombinuju, pa čak i nagomilavaju? Čista strast.

A kako drugačije nazvati potrebu da se čitav blog posveti pisanju o kozmetici? Opet strast.

Nastaviće se.

P.S. Da ne pretjerujem sa filozofijom već sad kad još ni blog nisam skroz uredila...a imam još dosta toga da kažem na ovu temu.